
OČAJNI RODITELJI DJETETA S DOWNOVIM
SINDROMOM IZ SOLJANA
Ako ne nađu prijevoz do specijalne škole u Vinkovcima, Mateo će
morati udomiteljima
Objavljeno: 4.9.2010
Obitelj bez prihoda mora kupovati bezglutenske namirnice

SOLJANI - Početak nove školske godine s velikim strahom i strepnjom
očekuju supružnici Martiš iz Soljana, Vesna i Mijo, koji su se našli u
krajnje nezavidnoj situaciji. Njihov sin Mateo, iako ima 11 godina, treba
krenuti u prvi razred osnovne škole. Dječak je zaostao u razvoju, rođen je
s Downovim sindromom, te mora pohađati specijalnu školu u Vinkovcima, i
upravo tu počinju za sada nerješivi problemi za očajne roditelje
Centar za socijalnu skrb u Županji ima vozilo koje djecu s posebnim
potrebama može voziti u školu, ali ne i onu koja žive u selima u istočnom
dijelu županjske Posavine, među kojima su i Soljani, jer nemaju riješen
način financiranja vozača koji bi svakodnevno odlazio po Matea i vraćao ga
kući.
- Očajna sam jer mi je socijalna radnica rekla da će, ako se ne pronađe
rješenje, što za sada nije ni na vidiku, moj sin morati biti smješten u
dom, ili ići kod udomitelja, što mi je nezamislivo. Mateo boluje od
celijakije, što zahtijeva poseban režim prehrane. Nikada još nije probao
flips ni čokoladu. Svu hranu koju mu pripremam moram miksati, jer on ne
zna žvakati i počne se gušiti. Pa čak i kruh, koji mu moram peći od
posebnog brašna bez glutena, moram pretvarati u kašu. Osim problema s
crijevima, zbog čega ga dva puta mjesečno moram odvoditi u Klaićevu
bolnicu u Zagreb, ima i bolesnu štitnjaču i ide na redovite kontrole u
Vinogradskoj bolnici. Zbog njegovog stanja koje zahtijeva 24-satnu
pozornost dnevno, moj sin bez mene ne bi mogao izdržati - kaže nesretna
majka.
Vjerovala je kako će se uspjeti pronaći neko rješenje da ga se ne bi
odvajalo od nje, da će nadležni angažirati nekog učitelja ili stručnu
osobu koja će s njim raditi nekoliko sati tjedno u selu.
- Išao je u predškolu ovdje u Soljanima i nije bilo problema dok nije
stigla odgojiteljica sa strane. Nije dovoljno ozbiljno shvaćala savjete da
pripazi na njega i on je iskoristio priliku i u trenu se popeo na vrh
protupožarnih ljestvi, nakon čega sam ga morala ispisati. I što je
stariji, sve više iskazuje agresivost. Ja ga najbolje poznajem, nas dvoje
se razumijemo, skupa dobro "klapamo" i nervozan je čim me nema na oku -
ističe gospođa Vesna, čije napaćeno lice odaje da noćima ne spava od brige
i straha da će se morati odvojiti od svoga sina
Njena tročlana obitelj živi u maloj kućici na kraju sela, ona i suprug
su nezaposleni, a žive od dvije tisuće kuna invalidnine koju dobivaju za
Matea. Socijalnu pomoć, ističe 42-godišnja Vesna, mogu dobivati samo ako
Centru za socijalu skrb u zalog daju kućicu gdje žive, na što ne žele
pristati. Troškovi koje imaju s bolesnim djetetom rastu iz dana u dan.
Namirnice koje Mateo smije konzumirati preskupe su, pa tako samo kilogram
posebnog brašna stoji više od 30 kuna, a roditelji o vlastitom trošku
kupuju i pelene. “Teško nam je, živimo na dug i snalazimo se kako znamo i
umijemo, jer dijete moramo hraniti i odvoditi u Zagreb. Novca za ogrjev
nemamo, stari hladnjak nam otkazuje i ne znamo što ćemo kada više ne bude
u funkciji, jer nećemo imati gdje odlagati Mateove kašice”, kroz suze nam
je rekla očajna majka. Priznaje da bi im svaka kuna i pomoć dobrih ljudi
dobro došla pa svi oni koji žele pomoći obitelji Martiš svoje priloge mogu
uplatiti na tekući račun 239 00 001 - 107 00 00 029