Riječ dvije uz Strune života 

      Marija Vukoja izlazi pred nas zbirkom svojih stihova pod nazivom Strune života. Marija nam nije nepoznata, već smo njezine stihove pratili u drugim zbornicama i časopisima. Dolaskom demokratskih promjena na selu se provodi spokojniji život. Mirnoća nutarnje duhovnosti Mariji donosi stihove koje slaže poput klasja Slavonski ravni i pred nas stere poput mirisnih livadskih otkosa. Nakon dugih godina stihove je skrivala u sebi da bi sada kano bujica  pred nas dospjeli i u naš život unijeli lahor povjetarca što unosi duhovni smiraj i nama. Radi lakše preglednosti i okupacije izražaja Strune života imaju osam teme o kojima Marija pjeva. U Poglavlju Pjesma je život, njezine pjesme su izražaj previranja koja joj ne daju mira i poput roja pčela  izlaze na papir donoseći plod. Kaže :»Pjesmi svojoj sve mog reći« (U pjesmi mojoj) Pjesma je izraz radosti ali i boli, pa kaže: ….dok usne pjevuše lice se rosi, o, kako može da pjesma boli…(Kad pjesma boli). Uči nas Marija da je pjesma i život. Treba osjetiti duh tog vremena, ona ga nudi u svojim pjesmama. U drugom poglavlju Sjećanja, pjesme nas vračaju u dane bezbrižnog djetinjstva i škole. Skladno slažući stihove ona ih pred nas iznosi. Sjećanja nas vode i u pjesmi "Na našem stanu" i otkrićemo bogatstvo života, radnog, ali i sretnog života na seoskom stanu. Tu je jasno sjećanje i u pjesmi "Lipanjsko predvečerje". Seoska idila vraća nas u taj život: "Kamenim drumom prašina se diže, puckajući, govedar kandžijom mlati, to čorda krava s pašnjaka stiže, svaka se u svoju avliju vrati." Marija nam donosi suvremene događaja koje je proživjela u Domovinskom ratu, i nitko ne može biti  ravnodušan prema tim događajima. Marija ih je zabilježila s puno zapažanja. Stoga donosi niz pjesama pod zajedničkim nazivom "Da se ne zaboravi". Njima sama kaže da nam dotiče dušu, traži prijatelja, a njih nema i postavlja pitanje pjesmom "Gdje si prijatelju?"  Prijatelja nema jer je otišao braniti domovinu. U poglavlju Hvala Bogu, Marija pred nas dolazi s religioznim motivima s kojima ona ispovijeda svoju vjeru. U njoj osjeća radost jer joj vjera donosi mir stoga Zahvaljuje Bogu, raduje se Božiću i Uskrsu i osjeća Cvjetnicu u sebi. U šestom poglavlju pod nazivom Ah, ta ljubav, Marija pjeva o ljubavi, ljubavi koja sve zanosi, ali se osjećaju i plačni trzaji duše. Ljubav je radost prožeta patnjama.  U sedmom poglavlju osvrće se na suvremeni način života, zanosnih reklama i blještavila, ali koji ne donose sreću niti mir. Naročito se to osjeća u pjesmi "Dosta mi je". Marija ne zaboravlja ni djecu. Za njih donosi više laganih stihova, bilo da pjeva pjeva svojim ili tuđim unucima. Promatrajući sitne bube i gusjenice dočarava djeci smisao života malenih bića. Na kraju smijem reći da pjesme iz ove zbirke Strune Života imaju smisao. One još uvijek polako struje i donose zvuke otkucaja srca Marijina što ga pretoči u stihove i nama daruje. Zbirku vrijedi pročitati, ali i drugima preporučiti. Nadam se da će ovakvih struna biti još.

   Autor teksta Drenovački župnik Vlč Marko Đidara.